🎉 Up to 70% Off Selected ItemsShop Sale
Uzaludni Proeuropski Pledoaje
IZ POGOVORA... Pred nama se nalazi petnaesta knjiga profesora s Filozofskog fakulteta u Mostaru Mile Lasica. Knjiga intrigantnog naslova Uzaludni proeuropski pledoaje i jos zanimljivijeg podnaslova Prilozi 'refleksivnim modernizacijama' ponovno nas podsjeca na prepoznatljiv autorov pristup tranzicijskim problemima jugoistoka Europe u nastojanjima europeizacije tijekom procesa priblizavanja Europskoj uniji. Iz samog naslova ove knjige moze se zakljuciti kako se Lasic osjeca kao don Quijote u zemlji koju naziva zemljom zarobljenog uma, gdje vec dugi niz godina progovara o potrebnoj promjeni kulturoloske i politicke paradigme aktualnog pravno-politickog nasilja u paradigmu uvazavanja oformljenih nacionalnih i drugih identiteta, te isto tako podize glas oko potrebe uvazavanja medjunarodno priznatog okvira. U neku ruku je i logicno sto je, upravo zbog britke i jasne kritike, gurnut na marginu u pred-politickom drustvu kakvo je bh., te da s te margine, u maniri dobrog prijatelja, uspjesno svjedoci kako je borba s vjetrenjacama ipak moguca i nije uzaludna. Zar nas povijest ne uci kako je upravo borba sa zatvorenim umovima, fromovski receno bolesnim drustvima, osudjena samo na pobjedu i ozdravljenje? Vec u podnaslovu knjige pronalazimo sintagmu posudjenu od profesorskog mu uzora, U. Becka, kojim zapravo zeli apelirati na nuznost tzv. refleksivne modernizacije uz odustajanje od metodoloskog nacionalizma, cime prosvjeduje protiv zatvaranja u uske identitete, ali ne zagovara njihovo nasilno i dekretsko ukidanje vec nadrastanje putem kozmopolitizacije. U ovom kontekstu i Lasic na Beckovom tragu pledira za popravnim ispitom druge moderne za sve one zemlje i kulture u kojima se drustvo nije pomaknulo dalje od razumijevanja klasicne politicke moderne. Lasic ovdje usporedbu veze i uz Gellnera koji takodjer smatra kako su se nekim narodima i zemljama posrecila vremena poslije pada Zida i dokidanja zeljezne zavjese pa su iskoristili sansu druge liberalne revolucije, a nekima nisu... (...) Ako sam izrecenim obrazlozio zasto smo kao nakladnici pristali uploviti u ovu novu Lasicevu pricu, osjecam se pozvanim objasniti i zasto smo knjigu strukturirali u dva dijela. U prvom dijelu nalazi se 29 zagrebackih prica napisanih u 2015. za portal Autograf.hr kojima pokazuje koliko je zapravo odgovoran prema vlastitoj struci. Sve ove radove o razlicitim temama povezuje jasna i konzistentna analiza i zajednicka misao vodilja o nuznosti kretanja naprijed putem europeizacije narativa i politika. (...) U drugom dijelu knjige se nasla jedna njegova, kako sam kaze, iznudjena polemika kao i jedan cjelovit intervju koji direktno svjedoci o vrijednostima koje zivi i koje kao sekularni propovjednik propovijeda. Upravo o tim vrijednostima posve izravno govori po meni mozda i najvazniji esej u knjizi: 'Pitanje krivnje' i 'groblje Mira' na brdu Bile iznad Mostara. U njemu Lasic naglasava kako je ...rad na nacionalnom pamcenju neugodan, ali nuzan... radi dekonstrukcije ...vlastitih 'tamnih fleka' u blizoj ili daljoj proslosti.... Vazno je nauciti se prvo ...postidjeti, kako bismo potom imali pravo i dostojanstveno oplakivati svoje mrtve, ma gdje i kako pali, u ime ma koje ideologije to bilo. Mogu se sloziti i s autorovim upozorenjem kako ...tvrdoglavo jednodimenzionalno obiljezavanje teskih trauma u proslosti svjedoci neizravno i o zurnoj potrebi europeizacije i kozmopolitizacije ambijenata i identiteta. Na kraju zelim zakljuciti time kako je Lasic definitivno jedan od onih autora s cijim se interpretacijama mozemo ili sloziti ili nesloziti. Ukoliko ste dosli do jednog od ova dva zakljucka to moze znaciti kako je uzaludni proeuropski pledoaje ujedno temeljito procitan. Vise od toga, kao njegovi nakladnici, i ne mozemo mu pozeljeti.
$10.00
Uzaludni Proeuropski Pledoaje—
$10.00
Uzaludni Proeuropski Pledoaje
IZ POGOVORA... Pred nama se nalazi petnaesta knjiga profesora s Filozofskog fakulteta u Mostaru Mile Lasica. Knjiga intrigantnog naslova Uzaludni proeuropski pledoaje i jos zanimljivijeg podnaslova Prilozi 'refleksivnim modernizacijama' ponovno nas podsjeca na prepoznatljiv autorov pristup tranzicijskim problemima jugoistoka Europe u nastojanjima europeizacije tijekom procesa priblizavanja Europskoj uniji. Iz samog naslova ove knjige moze se zakljuciti kako se Lasic osjeca kao don Quijote u zemlji koju naziva zemljom zarobljenog uma, gdje vec dugi niz godina progovara o potrebnoj promjeni kulturoloske i politicke paradigme aktualnog pravno-politickog nasilja u paradigmu uvazavanja oformljenih nacionalnih i drugih identiteta, te isto tako podize glas oko potrebe uvazavanja medjunarodno priznatog okvira. U neku ruku je i logicno sto je, upravo zbog britke i jasne kritike, gurnut na marginu u pred-politickom drustvu kakvo je bh., te da s te margine, u maniri dobrog prijatelja, uspjesno svjedoci kako je borba s vjetrenjacama ipak moguca i nije uzaludna. Zar nas povijest ne uci kako je upravo borba sa zatvorenim umovima, fromovski receno bolesnim drustvima, osudjena samo na pobjedu i ozdravljenje? Vec u podnaslovu knjige pronalazimo sintagmu posudjenu od profesorskog mu uzora, U. Becka, kojim zapravo zeli apelirati na nuznost tzv. refleksivne modernizacije uz odustajanje od metodoloskog nacionalizma, cime prosvjeduje protiv zatvaranja u uske identitete, ali ne zagovara njihovo nasilno i dekretsko ukidanje vec nadrastanje putem kozmopolitizacije. U ovom kontekstu i Lasic na Beckovom tragu pledira za popravnim ispitom druge moderne za sve one zemlje i kulture u kojima se drustvo nije pomaknulo dalje od razumijevanja klasicne politicke moderne. Lasic ovdje usporedbu veze i uz Gellnera koji takodjer smatra kako su se nekim narodima i zemljama posrecila vremena poslije pada Zida i dokidanja zeljezne zavjese pa su iskoristili sansu druge liberalne revolucije, a nekima nisu... (...) Ako sam izrecenim obrazlozio zasto smo kao nakladnici pristali uploviti u ovu novu Lasicevu pricu, osjecam se pozvanim objasniti i zasto smo knjigu strukturirali u dva dijela. U prvom dijelu nalazi se 29 zagrebackih prica napisanih u 2015. za portal Autograf.hr kojima pokazuje koliko je zapravo odgovoran prema vlastitoj struci. Sve ove radove o razlicitim temama povezuje jasna i konzistentna analiza i zajednicka misao vodilja o nuznosti kretanja naprijed putem europeizacije narativa i politika. (...) U drugom dijelu knjige se nasla jedna njegova, kako sam kaze, iznudjena polemika kao i jedan cjelovit intervju koji direktno svjedoci o vrijednostima koje zivi i koje kao sekularni propovjednik propovijeda. Upravo o tim vrijednostima posve izravno govori po meni mozda i najvazniji esej u knjizi: 'Pitanje krivnje' i 'groblje Mira' na brdu Bile iznad Mostara. U njemu Lasic naglasava kako je ...rad na nacionalnom pamcenju neugodan, ali nuzan... radi dekonstrukcije ...vlastitih 'tamnih fleka' u blizoj ili daljoj proslosti.... Vazno je nauciti se prvo ...postidjeti, kako bismo potom imali pravo i dostojanstveno oplakivati svoje mrtve, ma gdje i kako pali, u ime ma koje ideologije to bilo. Mogu se sloziti i s autorovim upozorenjem kako ...tvrdoglavo jednodimenzionalno obiljezavanje teskih trauma u proslosti svjedoci neizravno i o zurnoj potrebi europeizacije i kozmopolitizacije ambijenata i identiteta. Na kraju zelim zakljuciti time kako je Lasic definitivno jedan od onih autora s cijim se interpretacijama mozemo ili sloziti ili nesloziti. Ukoliko ste dosli do jednog od ova dva zakljucka to moze znaciti kako je uzaludni proeuropski pledoaje ujedno temeljito procitan. Vise od toga, kao njegovi nakladnici, i ne mozemo mu pozeljeti.
Product Information
Product Information
Shipping & Returns
Shipping & Returns
Description
IZ POGOVORA... Pred nama se nalazi petnaesta knjiga profesora s Filozofskog fakulteta u Mostaru Mile Lasica. Knjiga intrigantnog naslova Uzaludni proeuropski pledoaje i jos zanimljivijeg podnaslova Prilozi 'refleksivnim modernizacijama' ponovno nas podsjeca na prepoznatljiv autorov pristup tranzicijskim problemima jugoistoka Europe u nastojanjima europeizacije tijekom procesa priblizavanja Europskoj uniji. Iz samog naslova ove knjige moze se zakljuciti kako se Lasic osjeca kao don Quijote u zemlji koju naziva zemljom zarobljenog uma, gdje vec dugi niz godina progovara o potrebnoj promjeni kulturoloske i politicke paradigme aktualnog pravno-politickog nasilja u paradigmu uvazavanja oformljenih nacionalnih i drugih identiteta, te isto tako podize glas oko potrebe uvazavanja medjunarodno priznatog okvira. U neku ruku je i logicno sto je, upravo zbog britke i jasne kritike, gurnut na marginu u pred-politickom drustvu kakvo je bh., te da s te margine, u maniri dobrog prijatelja, uspjesno svjedoci kako je borba s vjetrenjacama ipak moguca i nije uzaludna. Zar nas povijest ne uci kako je upravo borba sa zatvorenim umovima, fromovski receno bolesnim drustvima, osudjena samo na pobjedu i ozdravljenje? Vec u podnaslovu knjige pronalazimo sintagmu posudjenu od profesorskog mu uzora, U. Becka, kojim zapravo zeli apelirati na nuznost tzv. refleksivne modernizacije uz odustajanje od metodoloskog nacionalizma, cime prosvjeduje protiv zatvaranja u uske identitete, ali ne zagovara njihovo nasilno i dekretsko ukidanje vec nadrastanje putem kozmopolitizacije. U ovom kontekstu i Lasic na Beckovom tragu pledira za popravnim ispitom druge moderne za sve one zemlje i kulture u kojima se drustvo nije pomaknulo dalje od razumijevanja klasicne politicke moderne. Lasic ovdje usporedbu veze i uz Gellnera koji takodjer smatra kako su se nekim narodima i zemljama posrecila vremena poslije pada Zida i dokidanja zeljezne zavjese pa su iskoristili sansu druge liberalne revolucije, a nekima nisu... (...) Ako sam izrecenim obrazlozio zasto smo kao nakladnici pristali uploviti u ovu novu Lasicevu pricu, osjecam se pozvanim objasniti i zasto smo knjigu strukturirali u dva dijela. U prvom dijelu nalazi se 29 zagrebackih prica napisanih u 2015. za portal Autograf.hr kojima pokazuje koliko je zapravo odgovoran prema vlastitoj struci. Sve ove radove o razlicitim temama povezuje jasna i konzistentna analiza i zajednicka misao vodilja o nuznosti kretanja naprijed putem europeizacije narativa i politika. (...) U drugom dijelu knjige se nasla jedna njegova, kako sam kaze, iznudjena polemika kao i jedan cjelovit intervju koji direktno svjedoci o vrijednostima koje zivi i koje kao sekularni propovjednik propovijeda. Upravo o tim vrijednostima posve izravno govori po meni mozda i najvazniji esej u knjizi: 'Pitanje krivnje' i 'groblje Mira' na brdu Bile iznad Mostara. U njemu Lasic naglasava kako je ...rad na nacionalnom pamcenju neugodan, ali nuzan... radi dekonstrukcije ...vlastitih 'tamnih fleka' u blizoj ili daljoj proslosti.... Vazno je nauciti se prvo ...postidjeti, kako bismo potom imali pravo i dostojanstveno oplakivati svoje mrtve, ma gdje i kako pali, u ime ma koje ideologije to bilo. Mogu se sloziti i s autorovim upozorenjem kako ...tvrdoglavo jednodimenzionalno obiljezavanje teskih trauma u proslosti svjedoci neizravno i o zurnoj potrebi europeizacije i kozmopolitizacije ambijenata i identiteta. Na kraju zelim zakljuciti time kako je Lasic definitivno jedan od onih autora s cijim se interpretacijama mozemo ili sloziti ili nesloziti. Ukoliko ste dosli do jednog od ova dva zakljucka to moze znaciti kako je uzaludni proeuropski pledoaje ujedno temeljito procitan. Vise od toga, kao njegovi nakladnici, i ne mozemo mu pozeljeti.
